Obrubljena Dravom i Dunavom i podijeljena hrvatsko-mađarskom državnom granicom, na istoku začarana močvarom, na jugu i jugozapadu zaštićena riječnim rukavcima, a na sjeveru i sjeverozapadu otvorena za povezivanje vinskim cestama i puteljcima – Baranja je danas i dalje vrlo zatvorena, gotovo izolirana i mističnija nego ikada prije. Unatoč obnovi starih mostova i izgradnji potpuno novih, bez obzira što je prošarana s nekoliko međunarodno važnih prometnih pravaca i što je sve zanimljivija turistička destinacija – Baranja danas uspijeva biti posebnom jer ljudi ondje ljubomorno čuvaju vlastite egzistencijalne tajne.
Najizravnije i najkonkretnije baš oni pamte priče starije nego što su njihove obitelji, tajne o životu i preživljavanju, o ljubavi i umiranju, vinima, ljutim papričicama, specifičnom ribolovu, svadbama, bušama, pudarinama, šćetkanicama, paunićima, slamnjačama i kandilama. Zahvaljujući toj još uvijek postojećoj etnografskoj čaroliji, koju je moguće iščitavati s lica mještana u naseljima izvan glavnih cesta, Baranja uspijeva privlačiti, ali nikada se ne otkriva do kraja.
Kopački rit
Park prirode Kopački rit je najveće poplavno područje u srednjem dijelu Europe omeđen rijekama Dravom i Dunavom. Od 1993. godine je Ramsarsko područje, a kasnije postaje i dijelom ekološke mreže Natura2000. Ima bogatu biološku raznolikost, a najznaćajniji dio Parka je Posebni zoološki rezervat i rubno podrućje gdje se najveći dio raznolikosti može promatrati na jednome mjestu. Osim ptica močvarica, ovdje obitavaju i druge vrste životinja poput dabra, jelena, divlje svinje, kune, jazavca, vidre i sl. Rijetka su ona područja u Europi gdje čovjek može doživjeti jedinstvenu prirodu kao što to može u Parku prirode Kopački rit.
Beli Manastir je jedini baranjski grad i administrativno središte Baranje. Izrastao je na jugozapadnim padinama Baranjske planine, gotovo na pola puta između Osijeka na jugu i mađarskog grada Mohača na sjeveru. Ime grada vuče korijen još iz srednjeg vrijeka kada je 1227. ugarski palatin Moys de Daro na svojemu imanju u mjestu Pél sagradio samostan.
U ravničarskom dijelu zapadne Baranje, neposredno uz mađarsku granicu. Od sjedišta općine u Petlovcu udaljeno je 7, od Osijeka 38, a od Belog Manastira 14 kilometara. U narodu je naselje poznato pod imenom Petarda jer se u povijesnim knjigama prvi puta spominje 1276. mađarskim imenom Peturd, a onda 1332. kao Peterd.
Posjet Baranji, za mnoge još nepoznatoj destinaciji, započinje ulaskom u Općinu Bilje, koja se smjestila na samo 5 km od grada Osijeka, uz lijevu obalu rijeke Drave, sa naseljima: Bilje, Kopačevo, Vardarac, Lug, Podunavlje, Kozjak, Tikveš i Zlatna Greda.
Naselje je smješteno uz magistralnu cestu koja vodi od Osijeka, pa preko Belog Manastira do granice s Mađarskom. Čeminac je sjedište općine koja se prostire u središnjem dijelu Baranje, a obuhvaća još mjesta Kozarac, Grabovac, Novi Čeminac i radničko naselje Mitrovac.
Darda je udaljena desetak kilometara od Osijeka. Prvi se put spominje u doba Rimskog carstva, pod imenom Tarda. Obzirom na poziciju u blizini nekadašnje Murse (Osijek), bila je na prolazu mnogim trgovcima koji su dolazili s prostora današnje Rusije, Srednje i Sjeverne Europe. U središtu današnje Darde je dvorac stare mađarske obitelji Esterhazi koja je uz dvorac imala i crkvicu sv. Ivana Krstitelja. Predmet turističkih interesa tijekom ljeta su tri jezerca koja se nalaze praktički unutar mjesta. Središnje se zove Đola i na njemu je uređen kupališni i rekreacijski centar.
Ono sa čime se općina Draž može svakako podičiti je neoskvrnjena i nezagađena priroda koja je idealno polazište za eko-turizam. Okoliš naselja koja se nalaze u Općini Draž prirodan je, čist i nezagađen, obzirom da u bližoj a i daljnjoj okolici nema industrijskih pogona, te stoga omogućava obitavanje brojnim biljnim i životinjskim vrstama.
Naselje u zapadnom dijelu Baranje, općinsko središte (Bolman, Novi Bolman i Majške Međe), 25 kilometara sjeverozapadno od Osijeka. Jagodnjak još zovu narodnim imenima Kačvala ili Kačvola, a nalazi se usred velikog i plodnog zemljišta.
Mjesto nadaleko poznato kao „etno selo“ posljednjih godina postalo je magnet za brojne strane i domaće turiste koji uživaju u bogatoj gastronomskoj i turističkoj ponudi. Ovdje se dobro jede, moguće je provozati se originalnim seoskim kolima i spavati u autentično uređenim sobama s pogledom na kokošinjce. U živopisnim seoskim krčmama ponuda je temeljena isključivo na domaćoj proizvodnji hrane, a zalogaje redovito prati živa ciganska glazba.
Za vrijeme Rimljana u ovom je mjestu bila kolonija pod nazivom Donatium, pa je Suljoš (tako u narodu nazivaju Kneževe Vinograde) zapravo jedno od najstarijih mjesta u Baranji. Istovremeno, to je i omiljeno ljetno odredište kupača i rekreativaca iz cijele regije koji tradicionalno uživaju u ponudi sportsko-rekreacijskog centra «Bazeni».
Naselje u trokutu između Drave, Dunava i mađarske granice. Petlovačka općina dio je šireg nizinskog, plodnog područja
U općini Popovac (Branjina i Kneževo) u nešto više od 900 kućanstava živi gotovo dvije i pol tisuće ljudi. Naselja su razmještena u plodnom prostoru između državne granice s Mađarskom i Baranjske planine s čijih sjevernih padina za vedrih dana puca pogled na mađarski dio Baranje. Popovac ima snažan ribički lobi (Karašica), u rujnu svake godine organiziraju Fišijadu specifičnu po tome što se u pripremanju fišpaprikaša natječu žene.
Mjesto se prvi puta spominje 1252. u darovnici kralja Bele IV kao Chuza. U razdoblju od 1698. do 1734. selo je u vlasništvu Eugena Savojskog, a tijekom revolucije 1848./49. mještani su oslobođeni kmetstva. Danas je to poljoprivredno selo. Stanovnici uzgajaju pšenicu, ječam, kukuruz, suncokret, vinovu lozu i voće.
Danas je mjesto poznato po vinskim cestama i cijeloj koloniji vinskih podruma ukopanih u južnu stranu Baranjske planine. Vinogradi su odmah iznad, na poziciji koja jamči najkvalitetnije preduvjete za proizvodnju nadaleko poznatih baranjskih vina.
