Grad Požega se nalazi u plodnoj dolini, koja je uokvirena slavonskim gorskim prstenom Psunja, Papuka, Dilja, Krndije i Požeške gore.
Iako jugoistočno položena u toj Zlatnoj dolini, koju su još Rimljani zvali nazvali Vallis aureae, ona je kroz stoljeća najvažnije životno središte stanovništva središnje Slavonije. Njezin topografski položaj podno Staroga grada i okolnih vinorodnih brežuljaka, omogućio je Požegi stvaranje srednjovjekovne obrambene tvrđave (koja se spominje u dokumentima već od 1227. godine), a kasnije i izgradnju gradskog podgrađa ili suburbiuma, kao vrlo važnog trgovačkog i obrtničkog središta.
Požega je kroz stoljeća, pa i u vrijeme teškog bremena turske vladavine (1537. – 1688.) bila funkcionalno središte bogate agrarne okolice, a naročito je bitno vrijeme baroknog 18. i postbaroknog 19. stoljeća, kada životom Požege dominiraju udruženja trgovaca i obrtnika (cehovi).
Staro sjecište putova i ljudi, koje je ponešto izgubilo povlaèenjem podravskog, a osobito posavskog modernog prometnog smjera, opet danas dobiva na vrijednosti.
Požega ponovno postaje sjedište županije početkom 1993. godine, u jesen 1997. sjedištem nove biskupije, a 1998. godine i sjedištem Veleučilišta u Požegi.
