NP Plitvička jezera
Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je i najveći nacionalni park Republike Hrvatske. Svojom
iznimnom prirodnom ljepotom ovo je područje oduvijek privlačilo zaljubljenike u prirodu, pa je već 8.
travnja 1949. godine proglašeno prvim nacionalnim parkom u Hrvatskoj. Proces osedravanja, kojim
se formiraju sedrene barijere i stvaraju jezera, predstavlja jedinstvenu univerzalnu vrijednost zbog
koje su Plitvička jezera dobila međunarodno priznanje 26. listopada 1979. godine, upisom na
UNESCO-ov Popis svjetske baštine.
Kako bi se obuhvatilo slivno područje Plitvičkih jezera, granice Nacionalnog parka proširene su 1997.
godine i otad Park zauzima površinu nešto manju od 300 km2. Park je najvećim dijelom prekriven
šumskom vegetacijom (81 %), manji dio prekrivaju travnjaci (15 %) i površine izmijenjene
antropogenim djelovanjem (3 %), a vodene površine zauzimaju tek nešto manje od 1 % površine
Parka.
Jezerski sustav Plitvičkih jezera čini 16 imenovanih i brojna manja, kaskadno poredana jezera. Zbog
geološke podloge i karakterističnih hidrogeoloških uvjeta, jezerski sustav podijeljen je na Gornja i
Donja jezera. Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir,
Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burgeti i Kozjak dvanaest su jezera koja čine Gornja jezera,
formirana na nepropusnim dolomitima. Gornja jezera su prostranija, razvedenija i blažih obala u
odnosu na Donja jezera nastala u propusnoj vapnenačkoj podlozi, usječena u uski kanjon strmih
padina. Donja jezera čine Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod. Sustav Plitvičkih
jezera završava impozantnim slapovima Sastavcima, podno kojih počinje tok rijeke Korane.